naši životi bez ratka
zene_i_mir_theadvocacyproject
kada su danas uhapsili ratka mladića, ili bih trebala reći kada je danas provjera dnk, potvrdila da je ratko ratko, ja sam pila kafu sa prijateljicom.
sastale smo se u jedan popodne i dok je tadić saopštavao svijetu vijest očekivanu i isčekivanu godinama, mi smo šetale duž osunčane i prepune bivše vase miskina danas ferhadije i priuštile si kafu i čavrljanje o poslu i našim privatnim životima.
naravno, znala sam šta se dešava, kako neću znati … poruke, pozivi istovremeno, moram priznati da nisam tražila vijest, nisam se prikopčala online na mobitelu da se nagutam vijesti. i moram priznati, čak i sada, ne uspijevam osjetiti vijest. moja logika mi kaže da je to važna vijest, moje iskustvo mi kaže da smo na prekretnici, moj balkansko-mediteranski cinizam mi kaže da se definisala cijena za predaju.
i, dok se očekuje da se vidi hapšenje i uhapšeni, slušam komentare o novim hapšenjima alla osama čiji scenario predviđa da se identited traženog-uhapšenog potvrđuje sa dnk, da se tijelo unakazi i na brzinu nestane u okeanu i sahrani po neprovjerenoj muslimanskoj tradiciji… ili kako će srbija preteći hrvatsku u ulasku u eu s obzirom da ova druga nema nikoga više da isporuči…
ironija i sarkazam i na kraju sakrivena ali autentična i evidentna bol.
dok pišem posmatram nadolazeću plimu, sms, status na facebooku, članci i retorike, sve je elegija dobra i zla. plamenovi vječne vatre za jedne i glasovi slave za druge.
s jedne strane retorika pravde, suradnja sa haškim tribunalom, te s druge retorika pravednog procesa, hapšenja drugih zločinaca, mislim doslovno na zločince drugih, hrvata, muslimana…
koje gađenje… fabrika pravde koja je danas na tržište izbacila najtraženiji proizvod, jedan od onih kojeg će se sjećati među epilozima na kraju godine.
ali za osobe koje su pretrpile nasilje, za njihove žrtve, za svakodnevno nepriznavanje hiljada i hiljada civilnih žrtava ovaj dan je jedna mizerna iskra, naravno imaće jednu (1) sekundu intervjua da kažu svijetu da je pravda zabila jedan (1) poen na velikom panou dobra i zla.
onda se više volim smijati s mojim prijateljem maxigas koji je stigao iz mađarske koji, kada sam mu objasnila sta se desilo, mi je klimnuo i osmijehnuo se. posljednji put (a bio je i prvi) kada je bio u sarajevu su uhapsili karadžića…
i napokon, sve mi je jasno, eto zašto se to desilo, sve je krivica/zasluga (uz poštovanje bipartizanske traicije italije i balkana) maxigasa.
nema nikakve veze pravda, obavještajne službe, on je, on, prava snaga promjena i evo nas tu, sjedimo jedno preko puta drugog i pravimo listu koliko još puta treba doći u posjetu e kojim tempom da bi pravda zavladala balkanom.
u međuvremenu, za one koji misle da nemam poštovanja, htjela bih reći da se moja pravda zove rekom, zove se ženski sud, simbolični i stvarni prostori koji u centar svega stavljaju koje u gomili zovemo žrtvama.
moja pravda, ona za koju sam spremna da se napregnem moje tijelo je pravda mira. umorna sam od ovih zakrpa koje s vremena na vrijeme se stavljaju na rat.
želim da se vrati glas žrtvama, da se vrati glas M., S., L., T., A., H, koje svakodnevno žive bliskost negacije. zbog toga: ženski sud, digitalne priče, priče u prvom licu jednine i priznanja, simbolična i stvarna, malim ljudima, mojim.
zbog toga lista da se pravi sa maxigasom je mnogo duža od haške pravde!
